Prof. dr. Eldan Mujanović je nacionalni koordinator regionalnog projekta AIRE Centra i Regionalne antikorupcijske inicijative, koji se bavi pitanjem oduzimanja i upravljanja nelegalno stečenom imovinom, te koji povezuje stručnjake iz ove oblasti na širem području Zapadnog Balkana.
S profesorom Mujanovićem smo razgovarali o putu institucija sistema s ciljem da se napravi iskorak – kako se krivična djela ne bi “isplatila” počiniocima.
Od 2010. godine u Bosni i Hercegovini u važećim zakonima u sva četiri krivična zakonodavstva nalaze se i odredbe o tzv. proširenom oduzimanju imovinske koristi, odnosno nezakonito stečene imovine koja je pribavljena cjelokupnom prethodnom kriminalnom aktivnošću neke osobe, tj. one imovine za koju se pretpostavlja da ima deliktno porijeklo, i za koju ta osoba nije uspjela dokazati pred sudom da je stečena zakonito.
“Kao relativno novi i možda kontroverzan pravni institut, njegov cilj jeste da ‘pogađa’ karijerne, profesionalne učinitelje teških krivičnih djela, ponajprije organiziranog kriminala, korupcije, finansijskih prevara i transnacionalnog kriminala (poput krijumčarenja opojnih droga, oružja i trgovine ljudima). Pošto se radi o institutu koji ima uporište u međunarodnom pravu, tačnije u konvencijama Ujedinjenih nacija, Vijeća Evrope, te izvorima Evropske unije, većina država je unijela u svoja nacionalna zakonodavstva odredbe o proširenom oduzimanju, koje je trebalo da pomjeri dotadašnje granice obima primjene oduzimanja imovinske koristi i da ‘relaksira’ dokazne standarde, jer prošireno oduzimanje podrazumijeva balansirani teret dokazivanja i obavezu optuženog da dokazuje zakonito porijeklo sporne imovine”, pojašnjava profesor Mujanović.
Saradnja s pravosudnim institucijama širom regije, koja se realizira uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, pokazuje važnost da se razmijeni praksa i da se stručnjaci u ovoj oblasti bolje povežu.
“Ključna karakteristika organiziranog kriminala, a naročito onog sa elementima transnacionalnosti, jeste da se takva krivična djela vrše sa isključivom namjerom pribavljanja imovinske koristi, najčešće nezakonitim prometom određenih zabranjenih (opojne droge, vatreno oružje i eksploziv) i legalnih dobara (visokoakcizna roba). U tim transakcijama organizirane kriminalne grupe stječu ogromna ekonomska dobra koja su takvog obima da podrivaju ne samo ekonomske sisteme pojedinih država nego i demokratske procese i vladavinu prava. Nasilje i korupcija su neki od ‘pratećih aparata’ organiziranog kriminala, a ne zaboravimo da, s ciljem podmićivanja javnih zvaničnika, kriminalne grupe moraju imati potreban novac kojim raspolažu iz primarne kriminalne aktivnosti. Sve navedeno ukazuje na to kolika je opasnost u tome da oni koji se bave teškim krivičnim djelima raspolažu nezakonito stečenom imovinom i da je koriste za jačanje i širenje kriminalne aktivnosti, uključujući korupciju pomoću koje se štite od krivičnog gonjenja, legaliziraju imovinu u koju ulažu nezakonita sredstva i time ‘peru’ (legaliziraju) novac, promoviraju ekskluzivni životni stil i dr.”, dodao je profesor Mujanović.
Od profesora Mujanovića zatražili smo da komentira i posljednji slučaj koji se desio u Sarajevu, kada je vozač automobilom udario maloljetnu osobu. Naime, vozač je imao veliki broj neplaćenih kazni a automobil je formalno bio vlasništvo trećih osoba.
“U pogledu hroničnih, nepopravljivih učinitelja, koji iskazuju upornost u vidu obijesne, bahate i nasilne vožnje u javnom prometu, oduzimanje vozila kojima upravljaju se čini kao jedna od mjera ultima ratio, jer očigledno druge mjere, uključujući konvencionalno kažnjavanje novčanim i uvjetnim kaznama, ne daju očekivane rezultate. Sudska praksa treba da usvoji jedinstven stav povodom ovog pitanja, vodeći računa o općem, javnom interesu i prevagi tog interesa u odnosu na individualna prava vlasnika imovine, tj. motornih vozila koja su predmet oduzimanja”, pojasnio je profesor .
No izazovi za agencije za upravljanje nelegalno stečenom imovinom su i dalje značajni.
“Agencije su sastavni dio sistema krivičnog pravosuđa, one pružaju direktnu podršku i pomoć nadležnim tužilaštvima i sudovima koji postupaju s ciljem privremenog i trajnog oduzimanja nezakonito stečene imovine. Uzimajući u obzir da prije nekoliko godina te institucije uopće nisu postojale, iz današnje perspektive možemo reći da agencije za upravljanje oduzetom imovinom u Sarajevu i Banjoj Luci imaju solidne kapacitete, koje se bave upravljanjem različitim oblicima pokretne i nepokretne imovine povodom odluka nadležnih sudova i koja je vrijedna desetine miliona KM. Ne treba izgubiti iz vida da su agencije isključivo servis pravosuđu i da će one upravljati sa onoliko imovine koliko je tužilaštva i sudovi uspiju identificirati i oduzeti. Onda je zadatak agencija da sačuvaju vrijednost oduzete imovine i da je koriste u javnom, općem interesu i što je moguće više u općedruštvene svrhe”, izjavio je profesor Mujanović.
Specifična ustavna struktura unutar koje funkcioniraju četiri krivičnopravna sistema sa osam krivičnih i zakona o krivičnom postupku, te tri posebna zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine (FBiH, RS i DB) direktno utječe na efikasnost primjene mjera o oduzimanju imovinske koristi.
Pored toga, potrebno je osnažiti kapacitete nadležnih institucija koje provode te zakone, jer se radi o vrlo specifičnom institutu koji traži visok nivo specijalizacije istražitelja, tužilaca i sudija koji tragaju za sumnjivom imovinom i koji takvu imovinu oduzimaju.
“Uzajamna saradnja svih uključenih subjekata unutar države i na međunarodnom planu je, također, važna i kada sve uzmemo u obzir, smatram da postoje minimalne pravne i institucionalne pretpostavke da se ostvare potrebni rezultati u ovoj oblasti. Ali, nažalost, zvanični pokazatelji pokazuju da je obim primjene ovog zakona još uvijek na niskom nivou. Postoji velika podrška iz međunarodne zajednice da pravosudni sistem bude što je moguće efikasniji u ovom području i nadam se da će profesionalna zajednica prepoznati takve prilike i odlučnije raditi u smjeru oduzimanja nezakonito stečene imovine”, zaključio je dr. Mujanović.
